Šokački govor

Govor u Slavoniji općenito kod ,,starosjedilaca'' tj. Šokaca je štokavskog narječja - dijalekt ikavski kasnije ijekavski. Grčka riječ dialektos obično se prevodi kao narječje ili kao govor, pa bismo mogli reći da je dijalekt dio veće jezične cjeline, najčešće zemljopisno ograničen dio općeg hrvatskog jezika. Znameniti hrvatski dijalektolog Stjepan Ivšić u svojoj raspravi podijelio je posavske govore u skupine, a u prvu skupinu ubraja i ova mjesta: Babina Greda, Gundinci, Sikirevci, Velika Kopanica, Kruševica, Beravci, Divoševci...

Zanimljive su između tih sela male razlike, prije sveg to se također odražava u narodnoj nošnji, frizuri djevojaka, drugo je dosta slično u tradicijskoj kulturi kao i običaji, za razliku od područja npr. zapadno od Vinkovaca više govore zapadnu ekavštinu (Ivankovo, Vođinci, Šiškovci i dr.), a Vinkovčani i Slakovčani govore ikavštinu.



Danas se može čuti izvorni šokački govor još samo u starosjedilaca treće životne dobi, što će njihovom smrću zauvijek nestati. Ljudi srednje životne dobi čuvaju staroštokavske osobine, ali ne konzekventno, nego u kombinaciji s novoštokavskim. Mlađi pak naraštaji koriste šokački govor samo u običajnim i folklorno - manifestacijskim situacijama (primjerice čaušev govor u svatovima s frazama Faljen Isus, kume, stari svate i domaćine ! Evo mlada dariva ...) te u prigodama kada njime žele nešto stilski označiti.

U govorima mjesnih govora slavonskog dijalekta u posavskom kraju tradicijski se leksik odnosi na šokačku tradiciju i sve pojmove uz tu tradiciju povezane, kao što su nošnje, običaji, vjerovanja, različiti predmeti itd. Tom bi dijelu leksika pripadali leksemi: 
naćve, stative, čekrk, fusekle, zlatara, vršalica, suvara, đeram itd., koji bi se dakako pomno trebali razvrstati u odgovarajuće podsustave.